Jedna stvar koju studenti često imaju je teško koristiti novi znanstveni rječnik pravilno i u odgovarajućem kontekstu. Prilikom pokretanja jedinice može vam biti korisno upoznati ih s novom novom terminologijom i natjerati ih na stvaranje ploča za vizualni vokabular koji definiraju i ilustriraju svaku riječ . Imati vizualni primjer zajedno s definicijom može pomoći učenicima da razumiju apstraktne pojmove.
(Ove su upute potpuno prilagodljive. Nakon što kliknete "Kopiraj aktivnost", ažurirajte upute na kartici Uredi zadatka.)
Stvorite vizualizacije ključnog vokabulara za biljne i životinjske stanice.
Započnite s pripremom dvojezičnih izvora, uključujući popise riječi, dijagrame i kartice na engleskom i prevladavajućim jezicima vaših učenika. Započnite lekciju jednostavnim i vizualnim uvodom u stanice, njihovu strukturu i funkcije. Koristite zanimljive slike i osnovni jezik kako biste osigurali da svi učenici, bez obzira na njihov primarni jezik, mogu shvatiti temeljne pojmove.
Predstavite vokabular osnovnih stanica putem dvojezičnih kartica, prikazujući pojam na engleskom uz njegov prijevod i odgovarajuću sliku. Organizirajte aktivnost u učionici gdje učenici spajaju riječi vokabulara ćelije sa svojim prijevodima i slikama. Ovo može biti zabavan i interaktivan način učenja, a rad u grupama potiče učenje i podršku među kolegama.
Podijelite razred u različite grupe, osiguravajući mješavinu učenika iz različitih jezičnih sredina. Svaka grupa ima zadatak stvoriti vizualni prikaz (poput postera ili digitalne prezentacije) ćelije, označavajući njezine dijelove na engleskom i na njihovom materinjem jeziku. Ovo potiče suradnju, raspravu i međusobno učenje dok učenici rade zajedno kako bi razumjeli i preveli svaki izraz.
Na kraju lekcije svaka grupa predstavlja svoj projekt razredu, objašnjavajući dijelove ćelije na engleskom i na svom materinjem jeziku. Ovo ne samo da pojačava njihovo razumijevanje vokabulara, već i povećava njihovo samopouzdanje u korištenju istog. Završite opsežnim pregledom, poput kviza ili radnog lista, gdje učenici identificiraju dijelove ćelije i pišu pojmove na engleskom i svom materinjem jeziku, učvršćujući svoje učenje.
Biljne i životinjske stanice, iako obje eukariotske, pokazuju nekoliko jasnih razlika. Biljne stanice karakterizira prisutnost krute stanične stijenke izvan njihove stanične membrane, koja pruža strukturnu potporu i zaštitu. Također sadrže kloroplaste, organele odgovorne za fotosintezu, koja svjetlosnu energiju pretvara u kemijsku. Druga ključna značajka biljnih stanica je velika središnja vakuola, koja pohranjuje vodu i održava čvrstoću stanice. Nasuprot tome, životinjske stanice nemaju staničnu stijenku i kloroplaste. Obično imaju manje i brojnije vakuole u usporedbi s biljnim stanicama. Nadalje, životinjske stanice imaju centriole, koji su uključeni u staničnu diobu, značajku koja općenito nedostaje u biljnim stanicama.
Vakuole u biljnim stanicama igraju nekoliko ključnih uloga. Najistaknutija je središnja vakuola, koja zauzima značajan dio volumena stanice. Ova vakuola prvenstveno služi kao skladišni prostor za vodu, hranjive tvari, pigmente i otpadne proizvode. Pohranjujući vodu, vakuola pomaže u održavanju čvrstoće stanice, što je bitno za održavanje strukturnog integriteta biljke. Osim toga, vakuole mogu sadržavati enzime i druge tvari koje pridonose obrambenim mehanizmima biljke, kao i pigmente koji mogu biti važni za privlačenje oprašivača.
Stanična diferencijacija je proces kojim manje specijalizirana stanica postaje više specijaliziran tip stanice, temeljni aspekt razvoja višestaničnih organizama. Ovaj proces je vođen ekspresijom specifičnih gena i pod utjecajem unutarnjih i vanjskih čimbenika, kao što su signalne molekule i uvjeti okoliša. Diferencijacija se događa kako se stanice dijele i sazrijevaju, pri čemu svaka vrsta stanice razvija specifične strukture i funkcije koje doprinose ukupnoj funkciji organizma. Na primjer, matične stanice kod životinja mogu se diferencirati u različite vrste stanica poput mišićnih stanica, živčanih stanica ili krvnih stanica, od kojih svaka ima različite funkcije. Proces diferencijacije pomno je reguliran kako bi se osiguralo da stanice razviju potrebne karakteristike za učinkovito obavljanje svojih specifičnih uloga.