Kada Judita prestane vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu, ustade, dozva svoju sluškinju i siđe u odaje u kojima je provodila subote i svetkovina svoje.
Skine sa sebe udovičke haljine, opra vodom tijelo, odjenu se u svečane haljine u koje se odijevala dok je još živio njen muž Manaše.
Bog otaca našihudijelio ti je milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema.
Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izići ću i izvesti što ste kazali.
Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu nađoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom. Kad ovi ugledaše Juditu, zadiviše se njenoj ljepoti pa joj reče:
Ljudi su je iz grada pratili pogledom. Dok su išle ravno sretoše je asirske podstraže.
Kći sam Hebrejaca i bježim od njih, jer će vam se uskoro predati da vam budu hrana.Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vosjke.
Kojem narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?
Pokazat ću mu put kojim će morati poći da bi zagospodario svim brdovitim krajem, a da ne izgubi ni jednog , ni jedne žive duše.
Spasila si svoj život požurivši se da siđeš k našem gospodaru. Sada idi njegovu šatoru, nas nekolicina pratit ćemo te dok te ne predamo u ruke njegove
Kada se budeš našla pred njim, ne drhi u srcu svome,nego mu reci ono što si kazala i on će s tobom postupati dobro.