"... nijansi sunčevih zraka, oplakivanje mora na šljunčanim obalama, djelić padajuće kiše, neumorni snijeg".
Autor koristi vrlo opisnu pripovijest o ljepoti Zemlje koju Marvin jedino može znati iz daljine: to je sjajan polumjesec s mnogim čudima. Činjenica da ga Marvin nikada neće vidjeti osobno ga ispunjava tjeskobom.
Ovaj odlomak naglašava nepravednost Marvina koja je izravna posljedica neuspjeha čovječanstva. Ono što bi trebalo biti njegova legitimna baština nikad neće biti nešto što može imati zbog nemara s kojom se koriste nuklearno oružje.