Izabraše između sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i sluškinji, pa ih dovedoše do Holofernova šatora.
Zacijelo ne bi valjalo ostaviti i jednog čovjeka toga naroda.
Dođoše ljudi i poredaše se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim šatorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao.
Tko može prezreti narod koji ima takve žene?
Izađe Holoferno ispred šatora. Kada se Judita nađe pred njim i njegovim dvorjanicima, ona se pokloni.
Buda hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odlučiše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje.
Poslušaj riječi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom.
Sada mi reci zašto si pobjegla od njih, a došla k nama. Došla si da se spasiš! Nitko ti neće nanijeti zla, nego će postupati s tobom kako se postupa sa slugama mog gospodara i kralja Nabukodonozora.
Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog će ti pomoći sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neće biti razočaran sa svojih pothvata.
Dobro je učinio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne moć, a propast onima koji su prezreli moga gospodara. Budeš li sve učinila kao što si kazala, tvoj Bog postat će i moj Bog, a ti ćeš provoditi svoje dane u palači kralja Nabukodonozora i bit češ slavna na ovoj zemlji.
Judita priča Holofernu kako će ga odvesti kroz Judeju sve do samog Jeruzalema.