Ognjili ti kosti! Što se ne javljaše? Ktijah te probosti, da se ne otkrivaše.
Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad2nijesam te štropijao.
Ne kažem ja moju, nego kad se škrimamo
Nu ukaž' tu tvoju! Daj da se sijecamo
U one pr'jateljice...
Sad sastah na vratih - ne mogu od smijeha rit...
Bogme imam smiješna oca!Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram fengam poć leć gori; a ja ti omijeramkako ću se kalat niz njeku funjestru i, kad podu svi spat, obučem se u pjastru;čelatu na glavu, brokijer na bedru u čas stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,pak se niz konopac na ulicu kalam, a mudri moj otac u odru mni da sam.
A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca iz kuće izit smio?
Smiješni su oci ovi! Neće im se njekadda su i oni bili svi lovci kako i mi sad,ki noćno lovimo kako i jeji.
Taki e' svijet!
Nu prvo čuj ovoj!Sinoć je došao njeki Vlah smiješan i nebog nije našao u gradu nigdje stan, ter se je prislonio prid fontanu uz mir, kozle je donio i grudu i jedan sir.Š njime sam dosada sprdao, - smiješan je! ma mu glava pada oda sna, ljuljan je.Da' da mu kugodi novelu učinimo!
Per Dio22, da', da hodi! - Koga ovo vidimo?Sad ću na nj udarit.