„Dakle, ovdje, u najmanju ruku, moj trud nije bio uzaludan“.
"Odlučio sam ga zazidati u zid podruma – baš kao što su, prema zapisima, i redovnici u srednjem vijeku običavali raditi sa svojim žrtvama."
"Gospodo, radujem se što sam otklonio vaše sumnje. Svima vam želim zdravlja i nešto više uljudnosti. Zbogom, gospodo, ovo je – ovo je veoma dobro zidana kuća."
"Sljedeći mi je korak bio da potražim zvijer koja je bila uzrokom tolikoj nevolji, jer sam, napokon, čvrsto nakanio da je umorim."
"Četvrtog dana nakon umorstva u kuću je neočekivano banuo odred policajaca te se ponovno dao na temeljito pretraživanje prostorija. Siguran u tajnost mog skrovišta, nisam ćutio ni najmanju nelagodu."
Zazidao sam tog monstruma u grobnicu!
"Gdje god bih sjeo, sklupčao bi se pod mojim stolcem, ili bi mi skočio u krilo, namećući mi svoje odvratno umiljavanje."
"Ovi zidovi – zar odlazite, gospodo? – ovi zidovi su vrlo masivno građeni. – I tu sam, iz puke zanesene razmetljivosti, snažno pokucao štapom koji sam držao u ruci, upravo po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao leš moje rođene supruge."
"Leš se, sada već znatno raspadnut i oblijepljen zgrušanom krvlju, pojavio uspravan pred promatračima. Na njegovoj glavi, crvenih, razjapljenih usta i s jednim jedinim, rasplamsanim okom, sjedila je ona gnusna zvijer čija me prepredenost namamila na umorstvo, i čiji me izdajnički glas izručio krvniku."