Svjetonazor suvremenoga čovjeka
نص القصة المصورة
- Oprostite gospodine, niste li Vi Melkior Tresić, kazališni kritičar?
- Da, ja sam.A Vi ste? Iz policije?Ne, došli ste zbog poziva, nije li tako?
- Ne, molim lijepo, ja sam dr.phil. Leone Glembay.Čitao sam Vaše članke i moram primijetiti da su Vaši stavovi vrlo dojmljivi.
- Glembay... Hm... Kako se zvao onaj bankar, je li to on?Bankar, naravno, on neće dobiti poziv, zato i ima vremena mene ovdje zadržavati. 
- Aha, tako.
- Ne znam jeste li čuli gospodine, za sva ona umjetnička djela koja su uništena noćas...
- Čuo sam, čini se da čovjek u ratu jednostavno oslijepi za svu vrijednost umjetnosti.
- Oslijepi  čovjek, da, kao Polifem Kiklop, izgubi i to jedno jadno oko koje je dobio po rođenju.  I onda, što onda? Ljut je Zeus na čovjeka što mu oslijepi sina, uništava sve...a ovaj ovdje misli na slike...
- A umjetnost, ne, to nije samo od čovjeka. Reći ćete da sam  überspannt, da sam lud,..ali ja više ne prezam ni pred čim kada je čovjek u pitanju.
- Vjerojatno mislite kako sam bezosjećajan kada brinem za slike dok ljudi umiru, ali čovjek je započeo rat, on neka ga i dovrši. 
- Evo ga, još jedan Veliki Duh...zna on što ja mislim, naravno da zna ... tko zna što još zna, zato i ima vremena ovdje sa mnom...
- Hm, govorite o čovjekovoj biti, da on jest samim time što postoji, no što će ga onda uništiti? Pa upravo on, ako se prepusti i ne nastoji se boriti protiv samoga sebe, zbog sebe će i nestati.
- Složit  ćete se onda kako čovjek postoji da bi uništio samoga sebe?
- RAT
- Što bi rekao don Fernando, je li i ovaj na listi? Previše zna...zna li? Umara me... idem...broj Hitne , osim jedne znamenke...
تم إنشاء أكثر من 30 مليون من القصص المصورة